Ovo je jedan od najstarijih zanata na svijetu. Otkako postoji čovjek postoji i potreba da se dozna budućnost. Pri tome se najčešće očekuju čudesa od onoga koji proriče. Odgovori bi trebali biti pozitivni. Puno ljudi kreće od pretpostavke da će dobiti silne milijune na igrama na sreću ili da će ući u brak prepun ljubavi ili da će roditi zdravo dijete. Kada ne čuju ono što žele čuti nastaju problemi za proroka.

Proricanje sudbine predstavlja aktivnost koju puno ljudi, posebice u akademskim i znanstvenim krugovima žestoko osuđuju. O religijskim krugovima ne treba govoriti mada je povijest puna proroka; Muhamed u islamu, Danijel u kršćanstvu. Na veliku žalost ovoj temi se pristupa krajnje površno i neznalački. One koji se usuđuju drugačije sagledavati čovjekovo postojanje se optužuje da su prevaranti koji samo žele tuđi novac. Ovdje ima puno istine pošto živimo u svijetu šarlatanstva. No, ovakav stav nije fer prema ljudima koji proricanju sudbine pristupaju ozbiljno. Oni su ti koji najbolje znaju kako pojedina ezoterijska tehnika funkcionira. Koliki je domet pojedine tehnike, koje su prednosti, a koje mane.

Proricanje sudbine nije jednostavan posao

Proricanje sudbine nije jednostavan posao. Da bi se uopće moglo proricati ili prognozirati mora se razumjeti sadašnjost kao i prošlost. Što je najvažnije mora se razumjeti tehnika proricanja. Iza svake tehnike se krije filozofska ideja. Upravo ideja predstavlja kamen spoticanja između onih koji prakticiraju proricanje sudbine i onih koji se toga gnušaju. Oni koji proriču ne vide čovjeka samo kao misaono i materijalno biće. Doživljavaju ga i kao duhovno biće koje nije slučajno došlo na ovaj svijet već ima zadatak ili svrhu. Glavnina medija, akademski i znanstveni krugovi ovakav pristup odbacuju. Radi toga svatko živi u svojoj sferi. Proricatelji sudbine i dalje proriču dok im se kradomice, najčešće u sitnim noćnim satima prikradaju svećenici, profesori i mnogi drugi koji ih potežu za rukav u nadi da će makar na sekundu uđu u jedan drugačiji svijet.